Lijekovi i promjena životnih navika prva su linija liječenja neplodnosti, a cilj im je povećati šansu za začeće. Kontrolirana ovarijska hiperstimulacija (KOH) obuhvaća stimulaciju jajnika i poticanje višestrukog rasta folikula. Primjenjuju se kombinacije hormona FSH i LH ili humani menopauzalni gonadotropin te analozi GnRH za kontrolu rasta folikula. Od navedenih lijekova pacijentica može osjećati mučninu, vrtoglavicu, glavobolju, nagle valove vrućine, neraspoloženje i nadutost, koji prestaju odmah nakon završetka terapije.
Ako je dosadašnje liječenje neplodnosti bilo bezuspješno ili bezizgledno, postoje i druge opcije poput medicinski potpomognute oplodnje (MPO). Cilj medicinski potpomognute oplodnje je primjena najnaprednijih medicinskih postupaka i tehnologije kako bi se povećala šansa parova za začeće.
Parovi (bračni ili izvanbračni) trebaju razgovarati s liječnikom specijalistom ginekologije i opstetricije s užom specijalizacijom iz humane reprodukcije radi savjetovanja i odabira metode koja spada u kategoriju potpomognute oplodnje. Prednost se daje homolognoj oplodnji, gdje se koriste vlastite spolne stanice, a ne donorske.
Vrste medicinski potpomognute oplodnje (MPO)
Intrauterina inseminacija (IUI) uključuje unošenje spermija u maternicu tijekom ovulacije, čime se zaobilazi prirodni put začeća, odnosno put spermija od rodnice do jajovoda gdje dolazi do oplodnje. Time se skraćuje put spermija do jajne stanice i povećava šansa za začeće. Ova metoda je relativno neinvazivna i manje skupa od, primjerice, in vitro fertilizacije (IVF). Za IUI su potrebni spermiji partnera ili donora u slučaju da partner nema zdravih spermija, te partnerica koja ne boluje od endometrioze, začepljenja jajovoda, infekcija male zdjelice i drugih bolesti koje bi mogle narušiti proces oplodnje. Svaka bolnica i liječnik imaju specifične procedure, stoga je važno savjetovati se s liječnikom i istražiti dostupne opcije. Rizik od razvoja infekcije je mali, a postoji mogućnost višestruke trudnoće ako su korišteni lijekovi za poticanje ovulacije. Ako primijetite nuspojave nakon ove metode, obratite se svom liječniku.
In vitro fertilizacija (IVF) jedna je od skupljih i invazivnijih procedura, a uključuje uzimanje jajne stanice iz jajnika i vantjelesnu oplodnju spermijem. Na tisuće spermija nalazi se oko jajne stanice na hranjivoj podlozi, a izvođač postupka nema utjecaja na to koji će spermij oploditi jajnu stanicu. Oplođena jajna stanica naziva se embrij, koji može biti zamrznut ili implantiran u maternicu. Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji RH, u postupku homologne oplodnje dopušta se uzimanje do 12 jajnih stanica, a isti broj može se oploditi. Dopuštena je implantacija samo dva zametka u maternicu, dok se ostali zameci i/ili jajne stanice zamrzavaju. Preostali zameci i jajne stanice čuvaju se na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) do pet godina. Komplikacije koje mogu nastati tijekom IVF-a su: višestruke trudnoće, spontani pobačaj, ektopična (vanmaternična) trudnoća, sindrom hiperstimulacije jajnika (OHSS) te krvarenje i infekcije, koje su rijetke.
Intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI) podrazumijeva unos spermija u jajnu stanicu izvan tijela žene. ICSI je vrsta IVF-a, a za razliku od IVF-a, gdje se tisuće spermija stavljaju na hranjivu podlogu oko jajne stanice, kod ICSI-ja se jedan spermij unosi izravno u jajnu stanicu, nakon čega se oplođena jajna stanica implantira u maternicu. ICSI se najčešće koristi za liječenje muške neplodnosti zbog nemogućnosti ejakulacije, smanjenog broja ili loše kvalitete spermija. Zbog izravnog ubrizgavanja spermija u jajnu stanicu, igla može oštetiti jajnu stanicu ili oplodnja može izostati. Svakako se obratite liječniku u slučaju izvanmaternične trudnoće, infekcije, spontanog pobačaja ili prijevremenog poroda.
Kome se obratiti?
Istražite ustanove koje ispunjavaju uvjete za rad i provođenje jednog ili više postupaka medicinski pomognute oplodnje. Savjetujte se sa svojim specijalistom ginekologije i opstetricije kojemu je uža specijalnost humana reprodukcija te sa svojim obiteljskim liječnikom. U provođenju postupaka medicinski pomognute oplodnje sudjeluju:
- specijalist ginekologije i opstetricije kojemu je uža specijalnost humana reprodukcija
- specijalist urologije
- magistar biologije
- medicinska sestra
- laboratorijski tehničar
- po potrebi histolog-embriolog s akreditacijom iz andrologije
Popis javnih ustanova prema HR registru ovlaštenih ustanova za medicinsku pomognutu oplodnju:
- KBC Zagreb – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- KBC Sestre milosrdnice – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- KB Merkur – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- KB Sveti Duh – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- KBC Rijeka – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- KBC Split – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- KBC Osijek – homologna oplodnja (IUI, IVF i ICSI)
- OB Zadar – homologna oplodnja (IUI)
- OB Pula – homologna oplodnja (IUI)
Popis privatnih ustanova prema HR registru ovlaštenih ustanova za medicinsku pomognutu oplodnju (sve provode homolognu oplodnju – IUI, IVF i ICSI):
- Poliklinika „BetaPlus“ (Zagreb)
- Poliklinika „IVF“ (Zagreb)
- Specijalna bolnica „Podobnik“ (Zagreb)
- IVF centar Lučinger (Zagreb)
- Poliklinika „Repromed“ (Zagreb)
- Poliklinika „Alea Fertility“ (Zagreb)
- Poliklinika „Škvorc“ (Samobor)
- Poliklinika „Cito“ (Split)
- Poliklinika „Šparac“ (Split)
Tko ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju?
Pravo na medicinski pomognutu oplodnju uređeno je Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji Republike Hrvatske. Osoba mora biti punoljetna, poslovno sposobna, u braku ili izvanbračnoj zajednici s partnerom, ili žena koja nije u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici.
Pravo na medicinski pomognutu oplodnju na teret HZZO-a ima žena do navršene 42. godine života, osim ako liječnik iz opravdanih razloga ne omogući pomognutu oplodnju ženi starijoj od 42 godine. HZZO pokriva četiri pokušaja IUI-a i šest pokušaja IVF-a (uz uvjet da dva pokušaja budu u prirodnom ciklusu). Cijena medicinski pomognute oplodnje varira ovisno o ustanovi koja ima ovlaštenje za izvođenje postupka, pa se u tom slučaju trebate obratiti nadležnim ustanovama.
Kako se pripremiti?
Nakon što je postavljena dijagnoza neplodnosti i iscrpljene su moguće opcije liječenja partnerove ili vaše neplodnosti, te ako primarni ginekolog utvrdi da postoji indikacija za medicinski pomognutu oplodnju, upućuju vas u ustanove za medicinski pomognutu oplodnju i na prvi specijalistički pregled. Ustanova je zadužena za nadzor postupka pomognute oplodnje do samog poroda.
Liječnik zadužen za MPO može vas uputiti na specifične pretrage važne za početak metode pomognute oplodnje, kao što su spermiogram, serološke pretrage, PAPA-test i endokrinološki testovi, za koje je potrebna odgovarajuća uputnica. Nužno je prikupiti svu potrebnu dokumentaciju koju zahtijeva ustanova u kojoj obavljate MPO.
Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji RH daje partnerima zakonsko pravo na psihološko ili psihoterapijsko te pravno savjetovanje prije početka MPO-a.